Neke od svojih najdražih projekata osmislili smo za Bihać – stoga nas je veoma obradovao poziv Irfana Hošića krajem ljeta 2018. godine, da napravimo idejni projekat za revitalizaciju bivšeg kluba radnika Kombiteksa u KRAK, centar za savremenu kulturu. Poziv je uslijedio nakon što smo na internacionalnom konkursu za preoblikovanje vodotornja u naselju Hatinac osvojili prvo mjesto, a slična tipologija objekta je uvjerila Fondaciju Revizor da ćemo znati pristupiti reinterpretiranju objekta KRAK-a. Više od same prilike za arhitektonsko oblikovanje, radovao nas je rad na zgradi koja je služila druženju i emancipaciji radnika u Jugoslaviji, tipologiji gotovo nestaloj i nesretno prevedenoj u današnje korporativne team-buildinge, uredske bean bags i druge neoliberalne privide nedostatka hijerarhije. Prilika za neke nove prostore slobode u Bihaću stajala je pred nama!

Kao i mnogi drugi sudionici ovog projekta, svoj dio posla uradili smo volonterski. U državi u kojoj je arhitektonski rad svakako neadekvatno financijski kompenziran i često percipiran kao suvišan, bilo nam je zadovoljstvo naplatiti svoj projekat u nevjerovatnoj pozitivnoj energiji i nadi u ljepše sutra, kao i u jasniji pogled u jučer.

Nakon nekoliko mjeseci istraživanja bogate historije objekta, dizajniranja i izrade projektne dokumentacije, KRAK je dobio svoju formu i funkciju u digitalnom obliku. Naš pristup se zasnivao na valoriziranju i saniranju bitnih historijskih elemenata te oblikovanju novog arhitektonskog identiteta, koji naglašava vrijedne dijelove i komplementira ih novima. Fondacija je prihvatila naše ideje i argumente, usaglašeni su mnogi detalji, i idejni projekat je bio završen. Svjesni financijskih izazova koji su KRAK dijelili od potpune realizacije, nastojali smo projekat prezentirati arhitektonskoj i urbanističkoj javnosti Bosne i Hercegovine i regije prijavivši se na godišnju nacionalnu Collegium Artisticum nagradnu izložbu. Internacionalni žiri u sastavu arhitekata Aljoša Dekleva, Adnan Harambašić i Grozdana Šišović odlučio je nagraditi naš projekat KRAK-a priznanjem za najbolju ideju, objasnivši svoju odluku riječima:„Kao što nam pokazuje projekt KRAK, ne radi se samo o ponovnoj upotrebi pukih fizičkih struktura, već i o očuvanju i nasljeđivanju kolektivnog sjećanja na određene zgrade, programe ili mjesta. Projekt je konceptualno temeljit i estetski vješt, ali prije svega nas uvjerava da možemo vjerovati u interdisciplinarne timove mladih umjetnika da neprestano podstiču vrijednosti za bolje društvo.“¹

Rad na revitalizaciji KRAK-a je nakon nas preuzeo lokalni biro, čijim smo uposlenicima stavili dokumentaciju idejnog projekta na raspolaganje. Nakon godinu i po, KRAK je velikim dijelom izgrađen i funkcionalan, te nas veoma raduje vidjeti u njemu aktivnosti zbog kojih smo prihvatili Irfanov poziv prije dvije godine. Ono što nas žalosti je da izgrađeni objekat u mnogim elementima odstupa od izgleda našeg idejnog projekta. To je uobičajena regresivna pojava u našoj državi, a nastaje kao rezultat sistematskog nepoštivanja autorstva i nedostatka komunikacije. U izvedbenom projektu dolazi do razrade i detaljnog prikaza idejnog rješenja, te se u skladu s mogućnostima tržišta, budžeta i izvedbe donose kompromisi – u saradnji s autori(ca)ma. Ovdje te saradnje nažalost nije bilo u mjeri u kojoj je trebalo biti, što je rezultiralo jednim hibridnim projektom koji je degradirao vrijednosti idejnog projekta prepoznate ne samo od strane investitora, već i od internacionalne arhitektonske scene. Poštujući rad koji su kolegice i kolege iz toga lokalnog biroa uložili u ovaj projekat, odlučili smo istaknuti ovaj problem javno i apelirati na autorske timove svih budućih projekata da se ne suzdržavaju od prakticiranja osnovnih etičkih načela našeg poziva. Naročito je nezahvalno kritizirati lokalni biro znajući da su i oni volenterski izradili svoj dio projektne dokumentacije, ali znajući da se uz malo više komunikacije i poštovanja autorstva mogao ostvariti uspješniji i etičan rezultat, nadamo se da će se praksa promijeniti u budućnosti. Prepoznajući identitet KRAK-a kao „kritički intoniranog inkubatora“², koristimo platformu da predstavimo ovu nedvosmislenu kritiku.

Mogućnost konkretnog stvaranja progresivnih i egalitarnih prostora je rijetka prilika za arhitektice i arhitekte u Bosni i Hercegovini, u kojoj je nažalost stvarnost većine naših kolegica i kolega posao dekoratera i nabavljača. Iz tog razloga, prethodni pasus nije samo žal za sretnije odabranom vrstom prozorskih okvira ili vrste i boje drveta koje čini identitet enterijera, poštivanjem proporcija i prostorne harmonije te sličnim detaljima, već žal za jednom plodnijom, uspješnijom i ravnopravnijom saradnjom. Osim žala, ostaje nam i iskrena radost zbog nove funkcije KRAK-a, zbog koje smo i sarađivali na projektu, te nada da ćemo ga uskoro posjetiti i uživati u prostoru slobode koji je – djelimično – nastao i našom rukom.