• Aktuelno

    Šejla Kamerić. Uhvaćeni

    Kustos izložbe: Irfan Hošić

    Organizacija: Centar za savremenu kulturu KRAK, Bihać; Udruženje Realstage, Sarajevo

    Partner: Obala art centar, Sarajevo; Udruženje Naša djeca, Zenica.


    Dom USAOJ-a, Bihać 21.5.2021. od 12 do 20h

    Hala Željezare, Zenica 5.6.2021. od 12 do 20h

    Dvorana Mirza Delibašić, Sarajevo 11.8.2021. od 12 do 20h


    Izložba Uhvaćeni umjetnice Šejle Kamerić postavljena u opustošenim prostorima javnoga života za kulturu i sport u Bihaću, Zenici i Sarajevu, dio je serije Hooked, započete 2010. godine, koja je do sada u raznim oblicima prikazana na izložbama u Beču, Berlinu i Göteburgu. Radi se o pop-up intervenciji, koja broji 14 crnih i bijelih heklanih objekata velikih dimenzija, s kojom umjetnica uspostavlja dijalog s neposrednom prostornom okolinom, njenom logikom i zakonitostima, unutar kojih zanemarena i od ljudi ispražnjena mjesta postaju poprišta kreiranja, kolaboracije i participacije.


    Svjestan ulazak u „zapuštene“ prostore objekata (Dom USAOJ-a u Bihaću, Hala Željezare u Zenici, Dvorana Mirza Delibašić u Sarajevu) pritom nudi barem dva moguća čitanja. Prvi je vezan uz derutno graditeljsko naslijeđe socijalizma, čija percepcija se artikulira kroz nemar vlasti i javnosti u pravcu njegovog (ne)razumijevanja. Drugi je aktuelna situacija izazvana s pandemijom koronavirusa, koja je u periodu od svoga početka napravila globalnu pometnju, a boravke u zatvorenim javnim mjestima predstavila kao nepoželjne.


    Imajući u vidu maskulinost graditeljstva i robusnost arhitekture, Šejla Kamerić interveniše, uslovno rečeno, ženskim jezikom ručnoga rada odnosno heklanja i time u napeti kontekst praznine i zapuštenosti smjerno uključuje rodnu poziciju žene. U žargonu poznat kao „milje“, taj iglom i koncem oblikovani ukras dio je opće vizuelne kulture mnogih domova u Bosni i Hercegovini i šire, a nastao je sa svrhom ispunjavanja praznina u domaćinstvu. Po nekoj logici straha od praznog prostora (horror vacui), koji je svojevrsna premisa srednjovjekovne estetike i likovnosti, domaći miljei nastaju s istom željom rekreiranja bezdušnih površina kao što su televizor, komoda, stol i slično. Iako su se činili uzaludnim i kroz generacijsku marginalizaciju obezvrijeđeni, miljei ostaju dijelom lokalne narodne kulture čiji je cilj oplemenjenje i unapređenje postojećih, već dizajniranih predmeta.


    Trenutnost, odnosno temporalnost izvedbe rada Uhvaćeni, zadire i obuhvata nekoliko dodatnih perspektiva kao što su pitanje publike, pitanje institucionalne umjetnosti, ali i pitanje zanatstva u kontekstu masovne industrijske proizvodnje. Povrh svega, Šejla Kamerić nudi dio sopstvene intime jer objelodanjuje jednu od svojih, vrlo osobnih matrica balansiranja između intuicije i razuma, a koja posebno dolazi do izražaja u vremenu opće izolacije i fizičke distance jer Pandemiju vidi kao mogućnost introvertnog poniranja u sebe.


    Prekrivajući sa svojim „metama“ i „krugovima“ površine enterijera nekada okupirane od strane ljudi, Uhvaćeni je tihi komentar s uključenom povijesnom perspektivom, aluzijom na morbidnu sadašnjost, i strahom uz krajnje neizvjesnu budućnost građevinskih objekta na koje se rad oslanja. Ujedno, rad se obraća i konzervativnom svijetu muškaraca kroz pitanja o položaju žene kao glavne protagonistice osmišljavanja i izvođenja miljea u brojnim domaćinstvima. Adresirajući rodne odnose, a imajući u vidu repetitivnost rada i postupak njegovog nastanka, Uhvaćeni je svojevrsna metafora ulovljenosti, tj. uhvaćenosti u kavezu društvenih konvencija ideoloških, klasnih i rodnih relacija.


    Realizaciju izložbe pomogli su Kulturni centar iz Bihaća i Fudbalski klub Željezničar iz Sarajeva.

    d

    Šejla Kamerić, Uhvaćeni. Fotografija: Mika Satomi (2010)